Ima ljudi pored kojih prolazimo godinama i ne primetimo ih - kao i da ne postoje.. A ima i onih drugih - dovoljno je da ih vidimo samo jednom i ostaju nam zarezani u secanju zauvek..
Jedan od takvih koji ne ishchezavaju lako si upravo ti. Ne prestajem da mislim o tebi i da ti se secam lika, pogleda, boje tvoga glasa.. Chesto tako stanem na prozor, zagledana u daljinu - prizivam te i pitam se da li cu te ikad vishe sresti? Ili su nam se putevi zauvek razishli? Prizeljkujem da ipak nije tako.. Prizeljkujem da se i ti secash mene.. Zelim da i ti zelish...
Pokushavam da spremim sebe na to da je tvoje "Vidimo se" na rastanku bilo samo kurtoazno recheno i da ono ne znachi i stvarnu zelju da se to desi.. Moram da budem spremna da je tako, ali ujedno me upravo to drzi u nadi da cemo se mozda vec sutra sresti..
I kada bih te srela ne znam ni sama shta bih. Mislim da jednostavno zelim da saznam ko si i da li si zaista dobar kao shto izgledash ili tako dobri ipak ne postoje.. Ne znam..
Ali znam da mi iz glave od tog susreta ne izbija jedna pesma koju evo pushtam i tebi.. Mozda cesh prepoznati ko je autor ovih redaka, a mozda se samo uzalud nadam.
A mozda sam te ipak samo sanjala? Ko zna.. Ko zna...
All of my life, where have you been?
I wonder if I'll ever see you again?....


Biće još mnogo putovanja i susreta u tvom životu i još poneki ostaviće sličan trag.
Pa ipak, moguće je još jednom sresti isto lice. Moguće je da tako dobri postoje.
Treba verovati u to. :o)